Kao i u prethodnim izdanjima šesto po redu međunarodno bijenale grafike okupilo je veliki broj umetnika prijavljenih na konkurs svedočeći o neprekinutom interesovanju kako za sam medij grafike tako i za formate i platforme u okviru koji se grafički izraz promoviše i vrednuje.

Ove godine preko učesnika pokazalo je u predstavljenim radovima širok spektar postignuća u pristupima, strategijama, poetikama u oblasti grafike, obuhvatajući od vrlo suptilnih likovnih rešenja na papiru, do smelih upotreba netipičnih grafičkih materijala i inovirajućih tehnika. Takva raznolikost produkcije odražava sa jedne strane bogatstvo grafičkog stvaralaštva, gde se sustiču koncepti tradicionalne veštine sa savremenim umetničkim istraživanjima i sa druge strane pokazuje, takođe, dijapazon tematskih fokusa umetnika od ličnih priča i mikronarativa do bavljenja pitanjima i problematikama koje se tiču natkriljujućih društveno-političkih, kulturoloških konteksta aktuelnog istorijskog trenutka. Bez obzira da li u svojim umetničkim praksama polaze od tradicionalnih modela i klasičnih tehnika ili eksperimentišu u mediju umetnici svojim radovima potvrđuju vitalnost grafike i njene transformativne potencijale koje proširuju naše razumevanje ovog polja.

Danas kada granice u vizulenoj umetnosti gotovo da ne postoje, događaji poput bijenala u Čačku daju dinamični okvir koja omogućava sagledavanje pozicije grafike unutar sve kompleksnijeg i zamršenijeg područja savremenih umetničkih praksi i to sa različitih aspekata od tehničkih, proceduralnih, metodoloških dometa do onih koji se odnose na  filozofske i estetske refleksije našeg vremena. Takođe, heterogenost radova ogleda se i u različitim obrazovnim stilovima i specifičnostima škola iz kojih umetnici potiču, u karakteristikama koje prositiču iz sopstvene tradicije, pedagoških praksi i kulturnog konteksta. Na izložbi su tako predstavljena ostvarenja koja se oslanjaju na tradicionalne tehnike štampe i matricu, gde se ističu izvrsnost i peciznost ili dela u kojima su prisutniji uticaji eksperimentalnih i transdisciplinarnih pristupa u obrazovnim procesima, kroz koje se grafika posmatra u kontekstu medijskih hibrida, digitalnih tehnologija i inovacije.

Ovakav uvid u dinamike produkcije grafičkog stvaralaštva otvara prostor za dijalog između divergentnih postupaka, idejnih referenci i izvora, jezičko-stilskih obeležja,  umetničkih iskustava, prezentacionih to jest formi predstavljanja i izlaganja radova. Od mnoštva pristiglih prijava nagrađena i pohvaljena dela na ovogodišnjem bijenalu pokazuju svu nijansiranost u današnjem grafičkom izrazu od još uvek zastupljenih metoda rada baziranih na klasičnim tehnikama i alatima do kontinuiranih preispitivanja konvencija i granica medija, njegovih proširivanja mišljenjem kroz različite  likovne discipline i estetske okvire.

Izložba i pregled recentnih praksi i produkcije u domenu grafike na aktuelnom bijenalu, takođe, postavljaju i mnoga pitanja, sumirana u ključnom: na koje sve načine grafika danas još može odgovoriti i iskoristiti široki raspon kreativnog u njenom slučaju od analognih do digitalnih mogućnosti?

Miroslav Karić (MA), member of the jury
kustos Salona Muzeja savremene umetnosti